Početkom 1920-ih Rusi koji su bežali od revolucije donosili su votku u
Pariz, Amerikanci su donosili konzervisani paradajz sok koji se u vreme
Prohibicije prodavao pod imenom “tomato juice cocktail” – i upravo
taj susret dvaju svetova, uz Petioove začine i limun, dao je Bloody
Mary. Prema istoriji Harry’s Bara, barmen Fernan Petio izumeo je
koktel 1921. u čuvenom Harry’s New York Baru u Parizu, a recept je
prvi put objavljen u knjizi “Harry’s ABC of Cocktails” iste godine.
Petio je 1964. za The New Yorker rekao: “Ja sam inicirao Bloody Mary
kakav danas poznajemo. Džesel je tvrdio da ga je on napravio, ali to je
bila samo votka i paradajz sok kada sam ga preuzeo” – i opisao
tačan recept sa solju, biberom, kajenskim biberom, *Worcestershire
sosom, limunom i ledom*. Ime je, prema najpopularnijoj priči,
nadahnuo jedan od prvih gostiju koji je piće uporedio sa konobaricama
Bloody Mary iz čikaškog bara Bucket of Blood.
Kada je Petio preselio u SAD 1933. i počeo da radi u King Cole Baru
hotela St. Regis u Njujorku, upravljač bara mu je rekao da je piće
previše blago – Petio je tada dodao Tabasco sos i stvorio moderni
Bloody Mary kakav se pije danas. Koktel je ubrzo stekao kultni
status kao jutarnje piće i lek za mamurluk, a SAD čak slave Nacionalni
dan Bloody Marija 1. januara – datum koji nije slučajan. Ukusni profil
Bloody Marija je potpuno drugačiji od svakog drugog koktela: kremast,
slan, umami, začinjen i osvežavajuć istovremeno. Votka je tu
samo da nosi strukturu — zvezda je paradajz, a ravnoteža između
Worcestershire sosa, Tabasca, hrena i limunovog soka ono što deli dobar
od odličnog Bloody Marija.
začinskiji profil)
ne kečap)
pikantnosti)
(opciono); rimski stil: sve prethodno nabrojano + slanina, kuvano
jaje, škampi
Mary čaša










