Dirty Martini je nastao početkom 20. veka kao žešća, slanija
varijanta klasičnog Martinija, a njegova popularnost eksplodirala je
tokom 1930-ih godina u Americi. Priča kaže da je nastao slučajno kada je
jedan bartender prolio malo soka od maslina u Martini, ali zvanična
istorija ukazuje na to da je kreiran namerno kako bi se stvorilo piće sa
savory, umami karakterom. Ovo je koktel koji deli ljubitelje koktela –
ili ga obožavate ili mrzite, nema sredine. FDR (Franklin D. Roosevelt)
je bio poznati fan Dirty Martinija, što je dodatno povećalo njegovu
popularnost.
Ključna komponenta koja definiše Dirty Martini je sok od maslina
(brine), koji donosi slanost i pikantnost u klasični profil votke ili
džina sa vermutom. Profil ukusa je slan, savory, sa earth tonom maslina
i blagim alkoholnim zagrevanjem. Modernija verzija često koristi votku
umesto džina, a količina olive brine-a varira od “dirty” (prljavog) do
“filthy” (ekstremno prljavog), gde sok od maslina postaje dominantna
komponenta. Ovaj koktel je postao ikona power drinks, često povezivan sa
Wall Street kulturom i business sastancima.




Dirty Martini traži preciznost i hladnoću. Began uvek sa ledeno hladnom martini čašom – ostavite je u frizeru 10 minuta ili je napunite ledom i vodom dok pripremate koktel. U mixing čašu dodajte veliku količinu svežeg, suvog leda – nikad polupopljеni led jer će razvodniti piće. Pri dodavanju soka od maslina, počnite konzervativno (15ml) – uvek možete dodati više, ali ne možete smanjiti slanost. Mešanje mora biti kontinuirano i odlučno 30-40 sekundi – cilj je hladnoća od -5°C i perfektna dilucija. Mešanje, ne šejkanje – šejkanje čini Martini mutnim i narušava glatkoću teksture. Kada proceđujete, držite strainer čvrsto i sipajte jednim tečnim pokretom. Kvalitet maslina je kritičan – koristi Castelvetrano ili Manzanilla masline, nikad jeftine iz tegle.






