John Collins je piće koje postoji od 1860-ih i veruje se da je
nastalo zahvaljujući Džonu Kolinsu, šefu konobara u čuvenom hotelu
Limmer’s Old House na Konduit stritu u Mejferu, Londonu –
popularnom mestu za ljude iz visokog društva između 1790. i 1817.
godine. Limmerova „kafana” bila je zapravo pravi divlji bar, popularan
kod sportske klijentele i poznat po džin-punču još od 1814. godine –
upravo iz te tradicije gin puncha izrastao je John Collins.
Koktel je 1873. zabeležen u njujorškim novinama New York Sun kao
nova senzacija barova Menhetna, a do 1876. pojavio se u kultnom
bartenderskom priručniku Džerija Tomasa. Zabuna oko imena nije
slučajnost: kada je džin Old Tom počeo da dominira u receptima, piće
je preimenovano u Tom Collins – dok je John Collins ostao naziv
za verziju sa londonskim dry džinom ili holandskim dženeverom.
Originalni John Collins bio je verovatno baziran na dženeveru,
zatim na Old Tom džinu, i konačno na London dry džinu kako je moda
džina evoluirala kroz vekove. Danas John Collins živi u senci svog
bratića Tom Collinsa, ali entuzijasti klasičnih koktela sve više
cene originalnu verziju upravo zbog njene suve, čiste botaničke osnove
koja se savršeno nosi sa kiselošću limuna i efervescencijom sode.
Ukusni profil je direktan i osvežavajući – botanički džin nosi
strukturu, svež limun daje živu kiselost, šećerni sirup
uravnotežuje, a soda voda sve podiže u visoku, hladnu, efervescentnu
čašu koja je bila lepa pozivnica kroz više od 150 godina barskog
repertoara.
• 50 ml London dry džina (*Tanqueray, Beefeater, Sipsmith, Bombay
Sapphire*)
• 90–100 ml hladne soda vode (club soda)
(opciono)
• Collins čaša ili highball čaša (300-350 ml)




Priprema
John Collins je takozvani build koktel koji se gradi direktno u čaši za serviranje i ne cedi se – to je namerno i čini ga jednim od najdostupnijih i najbrže pripremanih koktela u klasičnom repertoaru.
Redosled sastojaka je ključan: džin i limun idu pre sode jer alkohol i kiselina moraju biti integrisani pre nego što soda „zatvori“ mešavinu mehurićima.
Svež limunov sok je obavezan – flaširani sok gubi etarska ulja iz kore limuna koja su ključni aromatski element.
Šećerni sirup 1:1 daje konzistentniju slatkoću od suvog šećera koji se teško rastvara u hladnoj mešavini.
Soda voda mora biti hladna i sveža – otvorena flaša koja stoji izgubila je mehuriće i daje ravno piće.
Jedno do dva mešanja kašikom su dovoljna; previše mešanja pretvara gazirani koktel u ravno piće.
Za autentičnu istorijsku verziju koristite Old Tom džin (Hayman’s Old Tom) i smanjite sirup na 10 ml – slatkoća ovog džina daje bogatiji i zaobljeniji profil koji je bio standard tokom 19. veka.




